 |
Otvori blog |  |
Follow the white rabbit...
Ponekad, kad sam od 8 do 3 na faxu, kad pokisnem vracajuci se s faxa, kad sam gladna i umorna, i zedna i nikakva, pozelim da se vratim u stan i zavucem pod jorgan.
I da dodje i on (i ovdje ne mislim ni na jednog odredjenog njeg!) i zavuce se sa mnom i tako gledamo Ally McBeal.
Ponekad pozelim samo da nisam sama...
Vecinu dana mi ne smeta sto sam sama, nadomjestim prijateljima i nekim bitnijim stvarima...
Vecinu dana mi cak ni ne fali niko... uvijek imam s kim izac, uvijek imam nekog da nazovem...
Ali kada pokisnem i kada gledam Ally McBeal, pozelim da jos neko gleda sa mnom...
I bilo bi super da mi ima ko napravit caj... Bilo bi super da imam jednog On. Jednog pravog On.
Moja sestra je od mene starija 6 i po godina.
Ona je rodjena 22. maja, u proljece, ja 21. septembra, u jesen...
Ona ima ben, desno, odmah iznad gornje usne, taman ten i smedju kosu. Tako izgleda kao spanska ljepotica. Jednom, dok je jos bila u srednjoj skoli, jedan njen momak joj je rekao da nije tog bena iznad gornje usne, ne bi je ni volio :P
Ja imam ben na lijevom obrazu, iako je veci, skoro se i ne primjeti, jer sam jako svijetla a lice mi bubuljicavo. Kosa mi je tamnija od sestrine... (doduse, sad smo obje ofarbane u istu smedju nijansu). Niza sam od nje, mrsavija, nespretnija...
Moje najranije sjecanje je na nju..
Bilo je hladno, ali suncano... ona je sjedila na nekom zidicu dok sam se ja ljuljala...
Uvijek sam krisom citala njene dnevnike, doduse to tek posto sam naucila citat... Prije nego sam znala citat ona mi je pricala.. O djecacima u razredu, o tome ko joj se svidja. Ja nisam ni rijec razumjela, posto je moja glavna briga tad bila SailorMoon i barbike.
Navece kad legnemo spavat, ona mi je pricala price... Citala mi je ovu jednu knjigu s nekim djecijim pricama koju uvijek imam uz sebe.
Cesto kad ne mogu spavat uzmem i citam je, uvijek istu pricu...
Uvijek mi je citala jedno te istu, na moj zahtijev i tek kad joj dotuzi, onda ona mene moli da cita neku drugu...
Ja sam uvijek prva zaspala.
Ona je uvijek zaspala tek posto mama dodje s posla.
Ujutro sam prva ustajala.
Sjela za veliki kuhinjski sto i cekala da mi neko uspe pahuljice i mlijeko.
U medjuvremenu se i mama probudi, uspe mi dorucak, poljubi me i ode na posao.
Onda se sestra i rodice budile, tetka...
Ona me uvijek tjerala da perem zube jako dugo.
Cesto me morala vodit u vrtic, kada bi rodica bila bolesna ili kada bi tetka i rodice negdje otisle...
Ona mi je objasnila sta je Bosna i gdje nam je otac.
Uskoro je tih skoro 7 godina razlike postalo jako veliko...
Ona je bila u srednjoj, pubertet u punom mahu.. znate i sami kako to ide... dok sam ja bila dijete, slabo sta razumjela od njenog svijeta, citala njene dnevnike, lila suze s njom radi svih tih silnih momaka, molile roditelje zajedno da je puste u grad itd...
Nju sam prvu nazvala kada sam dobila prvu menstruaciju.
Kada sam i ja konacno dosla do tih teen godina, nju su prosle i otisla je da studira vani...
Pet godina bez nje, posjete od 3 mjeseca maksimalno godisnje, skoro nikakav kontakt...
Moje brige, moji snovi, moje lude godine.. nista od toga nije bilo dio njenog svijeta.
I konacno...
Zadnje dvije godine...
Njena udaja, njena djeca, prvi posao... Lezanje do dva ujutro i gledanje filmova.
Nikad nismo fizicki bile slicne. Uvijek su se ljudili cudili kako dvije sestre mogu biti tako razlicite.. Ali imamo isti uvrnuti smisao za humor, sklone smo pretjerivanju, emocionalne smo, imamo neke stavove kojih se obje drzimo kao pijan plota, o zivotu imamo istu predstavu, cesto mislimo kako smo jedine koje su upravu (tad dolazi do nesuglasica..)
Nismo nikad imale vremena da se posvadjamo kako to sestre umiju, pobijemo, ljutimo beskrajno dugo...
Mi smo uvijek bile djeca nasih roditelja...
Ali smo uprkos udaljenosti, vremenom i prostorom, uspile da se razavijemo tako da smo sasvim sigurno sestre... da imamo slicnosti koje samo sestre mogu imati.
I koliko god bile udaljene, mi smo sestre, i uvijek cemo da se razumijemo, kada niko drugi ne moze da uprati taj kompleksni niz nasih misli, neke nase postupke...
Volim je kako se samo sestra moze voljeti, iako joj to nisam nikad rekla.
Naslov je naslov filma koji sam gledala. Prica je o majci koji ima cerku s leukemijom i odluci se roditi jos jedno dijete kako bi iskoristila njenu krv i organe u dobrobit prve cerke. Radi se o sestrinstvu koje se razvije, ne samo medju njima, vec i medju majkom i njenom sestrom... Divan film, preporucujem ga.. posebno onima koji imaju sestru :)
- Svi imaju momka, i svi se vole.. hocu i ja da imam momka i da se volim s nekim. Gdje je meni momak?
- Ufati sebi jednog.
Izgelda da ne mozes ubijedit nekog u svoje, sve da imas najbolje argumente na svijetu.
Ak neko ne zeli da te slusa, on te jednostavno nece cuti.
Da li je moguce nekome objasniti Boga, ko vec vjeruje u Njeg?
Da li je moguce ubijediti nekog da nije SDA Bog, da nije Alija Izetbegovic Bog, niti je Bog u Bosni, Turskoj, Arabiji, Palestini? Da nije zelena boja Bog?
Nikad se nisam razbacivala hadisima i ajetima oko sebe. Ja to zovem gadjanje rijecima.
Meni je moj hodza rekao da je jedan od najvecih grijeha pogresno prenositi Bozije rijeci. MIslim da se pod tim podrazumijeva i interpretacija tih istih rijeci. Zato ne koristim hadise i ajete kada nekome nesto objasnjavam.
Sta ako ih pogresno upotrijebim? Sta ako ih upotrijebim u kontekstu u kojem se to Bogu ne svidja?
Recimo da neko uzme nesto sto sam ja nekad napisala na ovom blogu i sasvim u drugom kontekstu upotrijebi, da upotrijebi u ostvarenju nekih svojih ciljeva, subjektivnih zelja, materijalne koristi.. ja bih se jako naljutila.
Najlakse je mislit da razumijemo.
A sta ako je to sasvim pogresno?
Sta ako smo pogresno propovijedali?
Ja mu pricam o Islamu koji ja poznajem i koji ja volim... pricam mu o ljubavi i miru. O toleranciji. Prema svima.
On meni prica o ispravnosti i o onome kako bi trebalo da bude. O onome kako je propisano.
On meni rece da sam u krivu.
Ja zatrazih blagoslov i odlucih ne pricati vise.
Nikad nikome o vjeri.
raghupati raaghav raajaaraam,
patit paavan siitaram
siitaaraam, siitaram,
bhaj pyaare tu siitaram
Iishvar Allah tero naam,
sab ko sanmati de bhagavaan
Poradih svoju sobu, u svojoj kuci, na svojoj zemlji :P
Sunce je, vjetric pirka.. ma poeticno pravo.
Namjestam neke stvari tako da ih mama ne primjeti, kuham neka mediteranska jela, uz izgovor da meso ne ide uz to...
Za sad prolazi. Ali tek sam dan ovdje.. Koliko cu jos dana moci, ne znam.
Nemojte mi sad predlagati da kazem roditeljima da sam se opredijelila biti vegetarijanac, to kod njih nikako ne prolazi.
Uglavnom, odmaram.. dan je lijep, berem cvijece, kitim slike... pjevam po citav dan :D
But Angie, Angie
Ain't it time we said goodbye?
With no loving in our souls
And no money in our coats
You can't say we're satisfied
But Angie, I still love you, baby
Everywhere I look I see your eyes
Valjda sam te voljela vise nego sto sam mislila.
Mozda te i sad volim.
Ali ne mislim da je to lose. Mislim da cemo samo tako bit prijatelji. Jedini nacin da ne gledam drugacije na tebe (ili mozda isto kao i na sve ostale), je da te volim.
Nije to neka konzumirajuca ljubav, nije to ona ljubav od prije par mjeseci koja bi me zivu pojela..
To je neka mirna ljubav. Ljubav u penziji.
I dalje se osjecam sigurno i sretno s tobom...
- "Nemoj mislit, samo spavaj..."
Sretna sam. Zadovoljna.
Ali zelim jos, zelim vise.. Zelim vise od nekog drugog.